Problem napuštanja BiH i odlaska sve većeg broja naših komšija u zapadnoevropski svijet, odrzio se na smanjenje učenika i broj odjeljenja svake školske godine, što za posljedicu ima djelimično ili potpuno proglašavanje uposlenika tehnološkim viškom, koji su prisiljeni, da bi dopunili normu, raditi u više škola na kantonu. Zato i ne čudi činjenica da sve veći broj njih napušta obrazovanje i prelazi na druga sigurnija radna mjesta.

Ne želeći više da razmišlja hoće li neka škola u blizini iskazati potrebu za nastavnikom razredne nastve, hoće li raditi ili ne posao koji najviše voli, Edina Šahinović, profesor razredne nastave sa dugogodišnjim radnim iskustvom, se odlučila na sporazumni raskid ugovora na neodređeno vrijeme zbog odlaska u Republiku Njemačku, gdje želi da nastavi radni angažman, ako bude prilike u struci. Edina je naš uposlenik od 1996. godine, a prije 3 godine bivala je proglašavana tehnološkim viškom i radila je još u osnovnim školama “Konjodor” i “Crvarevac”. U našoj školi zajedno sa svojim suprogom dugo godina je više nego uspješno vodila folklornu sekciju koja je postala prepoznatljiv simbol naše ustanove i koja je kasnije prerasla u sekciju KUD-a “Čava”. U znak zahvalnosti za sve ono što je učinila za učenike i kolektiv OŠ “Mirsad Salkić”, delegacija škole predvođena direktorom i predsjednikom sindikalne podružnice čiji je Edina bila član, su je posjetili u njenom domu i zaželjeli joj sreću i uspjeh u daljem djelovanju.

Iz istog razloga odluku da napusti radni angažman u školama je donio i Ismet Erdić, nastavnik likovne kulture. Ismet je normu, pored naše, dopunjavao  u još četiri škole i kako kaže umorio se od svega te želi da pređe na drugo radno mjesto, u Gradsku galeriju pri Centru za kulturu, obrazovanje i informisanje u Bosanskoj Krupi. Kako kaže nije mu lahko napustiti posao kojeg je godinama radio, ali na to se odlučio vjerujući kako će na novom radnom mjestu imati više vremena za rad na onome što cijeli žitot radi, a to je crtanje i slikanje. Tim povodom, uposlenici škole su mu priredili maleni ispraćaj, a direktor škole je u svom govoru istakao da su ova mala sredina i naša škola ponosni na činjenicu što umjetnik svjetskog glasa, kao što je Ismet Erdić, potječe sa ovih prostora i što je prve brojke i slova, ali i svoje prvo radno iskustvo stekao upravo u Osnovnoj školi “Mirsad Salkić”. Cijeli kolektiv naše škole se zahvalio Ismetu na učinjenom u proteklom periodu i zaželio mnogo uspjeha u novom radnom kolektivu, a Ismet se također zahvalio na vrlo dobroj saradnji koju je imao sa svim uposlenim, i najavio naastavak saradnje u nekom drugom obliku.

Povodom obilježavanja Međunardnog dana učitelja menadžment škole u saradnji sa Sindikalnom podružnicom je planirao dvodnevnu ekskurziju u Mostar i Sarajevo za uposlene u kolektivu JU OŠ “Mirsad Salkić”. Ekskurzija je realizirana 4. i 5. oktobra 2020. godine, u organizaciji putničke agencije “Iso-comerc” iz Cazina.

Nedjelja, 4. oktobar 2020. godine u 6,00 h polazak iz Čave. Prvo stajanje u Bosanskoj Krupi i kupovina peciva u pekari, vožnja preko Bihaća i drugo stajanje – jutarnja kafica u Motel 9 u Bosanskom Petrovcu. Nastavak vožnje do Tekije na Buni kod Mostara gdje smo se iskrcali oko 14 h. Tu razledamo tekiju, fotografišemo prirodne ljepote, pijemo kahvu uz obalu rijeke i kupujemo prve suvenire. U Hotel “Eden” dolazimo oko 16,30 h gdje se do večere pokušavamo odmoriti od umora tokom putovanja. Osoblje hotela je ljubazno, a hotelske sobe su više od očekivanog. Većina nas se prvi put susreće sa karticama umjesto klasičnih sobnih ključeva i očekivano imamo mnnogo pitanja za osoblje hotela. Najveći izazov bio je kako pustiti vodu u tuš kabini. Večera je odlična, a usput prepričavamo zgode i nezgode u susretu s nepoznatim. Navečer idemo u večernji obilazak Mostara. Ulice su zbog korone dosta puste, ali naiđe i poneki turist. Koristimo priliku da se što više opustimo, a tu nam uveliko pomažu šale kolege Nermina.

Ponedjeljak, 5. oktobar 2020. godine, doručkujemo u hotelu, nakon čega se odjavljujemo i opraštamo od veoma ljubaznog osoblja hotela. Atina i Sadija ostavljaju posvetu u Knjigu gostju koja će biti svjedok da smo tu nekad dolazili kao kolektiv.  Odmah na izlazu iz Mostara zaustavljamo se da kupimo mostarske mandarine i smokve. Nastavljamo put prema glavnom gradu naše domovine, Sarajevu. Na putu do Sarajeva odlučujemo da nakratko svratimo u Konjic, žaleći što u plan nismo uvrstili obilazak Titovih bunkera, ali sami sebi obećavamo da slijedeći put nećemo napraviti takav propust. Sarajevo ko Sarajevo, većini ništa novo. Šetamo Baščaršijom, kušamo Željine ćevape, jedemo burek ispod sača, srećemo poznata i nepoznata lica. Vrijeme predviđeno za obilazak je tako brzo prošlo i približio se trenutak da se oprostimo od našeg domaćina. Vrijemena je bilo premalo da bi se posjetilo sve što se posjetiti treba, pa obećavamo da ćemo slijedeći put kad budemo dolazili u Sarajevo otići na mjesta koja ne obiđosmo. Na putu do kuće napravismo kratak predah u kraljevskom gradu Jajcu, odakle nastavismo do kuće. U Čavu smo došli oko 22 sata.

Oni koji su išli na ovo putovanje govore da i naredne godine treba organizirati sličnu ekskurziju, a oni koji nisu išli svakako mogu žaliti što su propustili veoma dobru priliku za uživanjem.

U gore izneseno možete se uvjeriti iz fotogalerije OVDJE

Mjere sigurnosti kojih smo se mjesecima pridržavali, poteškoće kojima smo se suočavali, ograničenja i nedovoljno druženje među sobom, uposleni u našoj ustanovi žele što prije da zaborave. Svima su sretni što, još uvijek u istom sastavu i raspoloženju, dočekujemo odlazak na zasluženi kolektivni odmor, i žele da naredna školska godina bude bez ograničenja i dodatnih stresova.

Gdje se bolje odmoriti ako ne u prirodi u kojoj, nakon polovičnog, možete disati punim plućima, gdje možete na trenutak zaboraviti na sve probleme koji su oko vas i gdje se možete prepustiti uživanju. Ove godine, zadnjeg dana, prije korištenja kolektivnog godišnjeg odmora, uposleni u OŠ “Mirsad Salkić” su se dogovorili da se uspenju na najvišu tačku naše općine, Radoč 629. I zaista bio je to, za one najhrabrije, izazov koji je savladan uz smjeh, zanimljive priče, uz kakve se nije mogao osjetiti bilo kakav umor. Nakon povratka sa najvišeg vrha općine, druženje se nastavilo, ponovo uz šalu i ručak kojeg su pripremili Enver i Ibro. 

Na kraju svi smo se složili da se ovakvo druženje mora što prije ponoviti. 

Malene djeliće atmosfere sa ovog pohoda možete pogledati u fotogaleriji

OVDJE