Obilježavanje državnih i vjerskih praznika Bosne i Hercegovine je zacrtano Godišnjim programom rada naše škole. Uobičajena je praksa da se ti najvažniji datumi obilježavaju održavanjem školskih priredbi ili čitanjem progodnih historijskih referata.

Nastupajući državni praznik, 1. mart – Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, ni ove godine nije prošao nezapaženo. Najprije je delagacija škole, koju su činili direktorica škole, predstavnici Vijeća učenika i Vijeća roditelja, posjetila spomen obilježje u Čavi, “Šehidsku česmu poginulim pripadnicima 505. viteške brigade, gdje se polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe prisjetilo svih sinova Bosne – naših ako Bog da šehida – koji su za našu slobodu dali najvrednije što se dati može, a to je život. Nakon toga, održan je prigodan historijski čas u centralnoj i područnoj školi.

1. mart se obilježava kao Dan nezavisnosti Bosne i Herecgovine još od 1992. godine. Naime, 29. februara i 1. marta 1992. godine, u Bosni i Hercegovini je održan referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine od SFRJ. Većina Bosanaca i Hercegovaca izjasnila se tada pozitivno – glasali su za demokratsku i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana.

Prema statističkim podacima, na referendum je izašlo oko 64,31% građana s pravom glasa, a za nezavisnost BiH glasalo je njih oko 99,44%. Mnogi bosanskohercegovački Srbi su, prema instrukcijama njihovog političkog vrha, bojkotovali referendum, misleći da će tako onemogućiti ispravnost i legalnost istog.

BiH je dakle, proglasila svoju nezavisnost 1. marta 1992. godine, a kao odgovor na referendum, srpske paravojne formacije postavljaju barikade u Sarajevu i drugim bosanskohercegovačkim gradovima u kojima počinje prava agresija na građane BiH.

Zemlje članice Evropske zajednice su 6. aprila 1992. godine, a dan kasnije i Sjedinjene Američke Države priznale Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu. Republika Bosna i Hercegovina je 22. maja 1992. godine postala članica Organizacije ujedinjenih naroda. Nažalost, u isto vrijeme oružani sukobi u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine prerasli su u pravu agresiju i ratni požar, koji je prouzrokovao ogromne ljudske žrtve i patnje, kao i materijalna razaranja.

Uspješnim otporom građana Republike Bosne i Hercegovine agresiji i zalaganjem Vlade Republike Bosne i Hercegovine za multietničku i demokratsku državu ravnopravnih naroda, BiH je očuvala svoj državnopravni i historijski kontinuitet. U američkom gradu Daytonu 21. novembra 1995. potpisan je mirovni sporazum, čime je neslužbeno završena agresija na BiH. Konačni sporazum potpisan je u Parizu 14. decembra 1995. godine, a Dejtonski sporazum potvrdio je Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i suverenu državu u evropskoj porodici država.

Prema ugovoru Bosna i Hercegovina se sastoji iz dvije administrativne jedinice: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, te Brčko distrikta, koji ima poseban status i ne pripada nijednom entitetu. Ustav je donesen na temeljima Dejtonskog mirovnog sporazuma. Po tom ustavu Bosna i Hercegovina je priznata kao nezavisna, suverena država sa punim pravnim subjektivitetom temeljena na vrijednostima mira i pomirenja spremna za euroatlantske integracije. Bosna i Hercegovina se nalazi pod svojevrsnim međunarodnim protektoratom, gdje vlast drži kancelarija OHR-a (tzv. Ured Visokog predstavnika).

28. februara 1995. godine Skupština Republike Bosne i Hercegovine u Sarajevu donijela je odluku kojom je 1. mart proglašen Danom nezavisnosti Bosne i Hercegovine.