Da je smrt bliža od jake za vratom svi smo se uvjerili kada smo 03. augusta 2020. godine dobili vijest da je u Sanskom Mostu, usljed utapanja u rijeci Sani, na bolji svijet preselio Muhamed Bosnić, učenik VIII razreda naše škole. Muamed, sin Huseina i Zlate Bosnić, je bio odličan učenik naše škole, predstavljao je školu gotovo na svim takmičenjima, bio je moderator školskih priredbi, a istovremeno i redovan izvođač monodrama po kojima je postao prepoznatljiv i privlačio bi pažnju gdje god bi se pojavio. Bio je poželjan u svakom društvu, sin, brat, prijatelj i učenik za poželjeti, nije znao da bude loš prema bilo kome i zbog toga su ga svi voljeli. Bio je i desna ruka svoje majke, pomagao joj je gdje je potrebno i učio poslove za koje se njegovi vršnjaci još uvijek ne zanimaju. Nikad se nije žalio, iako smo znali da mu život nije lagahan. Uvijek se činio sretnim i zadovoljnim.

Tih augustovskih dana otišao je kod svog amidže Omera u Sanski Most da mu pomogne u poslu oko pčela, a ujedno i da se nauči pa da se kasnije može baviti tim poslom. Majka Zlate kaže da mu se na odlasku baš i nije išlo i da je cijelo vrijeme imala nekakav loš predosjećaj. Po priči jedinog živog svjedoka tog događaja, Muhamed je skočio u rijeku, a bio je neplivač. Voda ga je povukla na dno i počeo se gušiti. U nastojanju da mu pomogne i da ga spasi, za njim je u vodu skočio njegov amidža Omer. U grčevitoj borbi Muhamed je zagrlio svoga amidžu, nakon čega su obojica potonuli i utopili se.

Svi koji su poznavali Muhameda su u nevjerici. Niko ne može da vjeruje da će njegova stolica u razredu od septembra biti prazna, da će takmičenja proticati bez njegovog učešća, da će priredbe ići bez njegovih monodrama…

Dragi Muhamede, tvoji nastavnici i učenici tvoje generacije te neće zaboraviti, uvijek ćemo te pamtiti po lijepom jer onu drugu stranu kod tebe nismo nikad ni upoznali. Neka ti Allah dž.š. oprosti tvoje grijehe i uvede te u Džennet, a tvojoj porodici neka podari sabura i olakša im ove teške trenutke. AMIN